RIDDLER
23.06.2006., petak
wish i had an angel
|
Evo mene nakon dugo vremena... prošlo je puno toga u zadnjih mjesec dana... imali smo maturalnu večer, dečki su bili na novarocku, matura je bila u zadnja dva tjedna (nadam se da sam prošla ju s 4, za treći predmet – fiziku znam da sam dobila 5), sad je Bruncek sam doma (majka mu je otišla na more) pa smo svaki dan kod njega... i zabavljamo se... jučer smo gledali tekmu... e da nismo dobili ona dva gola (jedan s penala, a drugi....ma neda mi se) tak, dosadno mi je doma, uskoro budem počela se pripremati za prijemni, al se ne trebam previše, jer na prijemnom imam matematiku i fiziku, a to sam imala i na maturi, tak da sam malo trebam proči zadačiće, koji nisu toliko teški (pa se nadam da budem upala na pmf bez plačanja)!! usput moglaa bi si nači neki poslić sad prije prijemnog, na tih mjesec dana, a poslije toga preko student servisa... kaj si zaradim neku lovu, kaj me stari nebude prcal, za kaj će mi tolka lova(njemu je 20kn puno)! jučer smo bili na livadi na mihovljanu kod konja...tam idemo dosta često, našli smo lijepo mjesto, i uživamo tam u hladu...cuga, pljuga, i tak...kava, ak ju uzmemo...deke...baš nam je super tam, poslije smo išli na cugu u press, pa kod hrleca gledat tekmu... s davorom se dopisujem malo prek indexa, ak potrefimo da smo u isto vrijeme gore... s borkom se nisam vidla od tekme s brazilom... valjda budemo se vidli ovaj vikend pa budemo nandam se razgovarali! i tak, to je sve večinom, e da u zadnje vrijeme svaku večer, osim kad sam vani, idem se voziti s biciklom, po zaobilaznici do ivanoca, pa do groblja na mihovljanu, pa po kvartu tam, i tak... po parku, svugde malo, nabrijana sam i hiperaktivna pa nebrem doma sedeti... pa si nabijem mp3 u uha, i vozim se... baš mi je super! ajde...čujemo se ... tolko od mene za sad... ak bude kaj zanimljivoga uskoro možda se javim češće... |
- 14:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
29.05.2006., ponedjeljak
devil & the deep dark ocean
|
Evo, na nagovor jedne osobe, pišem ponovo... nakon dugo vremena, došao je i taj koban vikend! Očekivani je bio, jer se ovo vuklo jako dugo... mislili smo da budemo rješili sve probleme i badove, al ništa od toga, daljina je učinila svoje... razdvajala nas je lagano, i počelo se sve gubiti...i magliti... nije bilo lako, al kad je već došlo, mora se... i da, to njegovo stalno nabadanje borkeca, koma... ok, jebote, kaj ti je čovjek napravil? Za ročkas mi je rekel nek idem k tebi da me čekaš, a ti tolko sereš po njemu bez razloga! Ok, lakše je srati po nekome koga možda moreš optužiti da ti je lagano kral, i na kraju ukral žensku...iako je sve išlo samo od sebe... na ništ me nije prisilil, nit mi daval uvjete, sam je rekel nek se odlučim kaj hoćem, i to je sve... a moji osječaji za njega su stalno rasli, a za tebe, Davore padali, nestajali, iako nebrem još reći, da sam te prestala na neki način voljeti, nisam... trebalo bude mi jedno vrijeme... i to tvoje govorenje i uvjeravanje mene da ga volim, možda bude mi došlo do mozga to ubrzo...možda ga fakat počinjem voljeti, al si nećem priznati, evo, to mogu reći! Niko nije kriv za ništ, sve je krenulo samo od sebe... a nismo shvatili na vrijeme da smo se počeli udaljavati, i nismo ništ poduzimali po tom pitanju, i tak je sve počelo.... i onda kad nismo bili zajedno, upoznala sam njega, i od tad mi se mota po glavi, prije puno manje nego sad...lijepo si ti rekel sad mi je s njim tak kak mi je bilo na početku s tobom, vezala se jesam za njega, podosta, i on na mene, vjerojatno...ima nekih stvari koje indiciraju nešto po tom pitanju... mada znam da vjerojatno nebudemo zajedno, ne smeta mi previše, jer i ovo kaj smo imali i kaj budemo imali, mi je sasvim dosta, videti ga jednom, dva put tjedno... iako zna nekad faliti mi...al navikneš se, kak sam bila navikla na to da tebe nema, tak sam sad navikla na to da ga rijetko vidim, pa se s tim smanjila moja posesivnost...možda je to s jedne strane dobro... i te tvoje spike, da budeš ga kao zmlatil, ili tak nešt, mislim halo??? Pa nismo više mala deca... uostalom ništ ti nije napravil... osim kaj je bil s menom....kad sam bila slobodna, osim kaj je razgovaral s menom kad mi je to trebalo, osim kaj me nasmijal kad mi je to trebalo, osim kaj mi je bil dobro društvo kad mi je to trebalo, osim kaj sam mogla ležati zagrljena s njim i pustiti suzicu, koja se ni nebi skužila...ni sama ne znam kaj je trebala ta suza značiti, al nije previše bitno... znam da budeš ovo čital, i htel si znati kak mi je u zadnje vrijeme sve to skupa išlo po glavi, koja su mi razmišljanja pa evo sad vidiš... ne muljam pišem iskreno... hoću da znaš da te nije lako zaboraviti, ni tebe ni zadnje 3 godine, ništ, al isto tak nebrem potisnuti to kaj osječam prema njemu, jer je sve jače i jače... možda se razočaram, i opet bum završila povrijeđena, al nekak sumnjam, iako nikad se ne zna, jer je rekel da se neće otvarati nekome prerano, jer zna kak je to biti povrjeđen, a to znam i ja... zato sigurno i polako, a tebi Davorček savjetujem, nađi curu, bolju od mene...iako je takvih malo J ... nek te ne povrijedi...a ak imaš curki za jednu noć, iskoristi i to... ak si sad tek skužil da moreš bariti kaj hoćeš, ono... ja sam skužila neke stvari odavno, npr. da mogu imati kaj god hoću, samo trebam vjerovati u sebe i malo više se cjeniti... a to baš i nisam radila sa sobom dok smo bili skupa, jer sam vidla samo tebe, tebe i jedino tebe... a sad vidim šire, šire, i još šire... tolko od mene za sad... |
- 20:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
26.04.2006., srijeda
beauty of the beast
danas, baš i nisam neke posebne volje, pa će vjerojatno ovaj post biti jako kratak...  Čudan dan, čudni ljudi, sve čudno... Ništa posebno kroz dan, osim rezervirane karte, za dugo i skupo putovanje, na 5 dana... Ako me ništa drugo ne veseli u životu,onda me barem to razveseli, i poziv za zg... Ljudi tolko toga moram napraviti u sljedeća tri tjedna, da mi pada mrak na oči kad se sjetim! Sutra idem do vža... Stalno nekud putujem... posao zove...ha ha ha ... vraga posao... to je želja za maknuti se iz ove rupčage! od svega istoga, od svih... Stvarno sam neopisivo loše... trenutno, sad kad ovo pišem... Eh, da...i srela sam jedno poznato mi društvo...sad maloprije... nije mi se dalo ni pozdraviti ih...  Zaboli me... Kraj toliko stvari u životu, više ni ne primjetim kad neko poznat prođe... Život mi ide nekud nizbrdo... Da barem znam što bi trebala da učinim da bude sve opet super!?Možda bi se trebala zaljubiti?  Ne... To bi opet donijelo hrpu patnje nakon nekog vremena..  Neda mi se više pisati glava me boli...idem spavati, ako će to biti moguće, jer nakon 3 - 4 kave danas, baš i ne znam! |
- 22:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
25.04.2006., utorak
ever dream
Dan super proveden, dobila sam informacije, koje su me stvarno razveselile! A neke inf. baš i ne....tako da u globalu gledano... Više ni sama ne znam koji je bio cilj ovog bloga, vjerojatno dosada, i želja da se negdje otvorim... ne u potpunosti, al bar onoliko da olakšam dušu. Jer previše toga leži na mom srcu! Više ni sama ne znam što hoću u životu!!! Niti vezati se za nekog, niti biti sama... Ništa ne znam....Samo znam da želim nekom pokloniti sve što se pokloniti može! Svu ljubav ovog svijeta, nekom tko to stvarno zaslužuje!  Danas baš i nisam previše raspoložena za pisanje... idem rađe učiti nešto, to će biti od neke koristi! Nadam se-koliko toliko! |
- 20:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #
24.04.2006., ponedjeljak
higher than hope
 Živim za vikende... Kad dođe ponedjeljak, već se nadam kraju tjedna, petku, suboti, nedjelji... Jučer popodne, iliti ga navečer sam išla na kavu, u bazni kafić, di nas već stvarno svi znaju (jer kad god se ide na kavu, idemo tamo)! Razgovor na kavi je tekao otprilike...i gdje si završila jučer? Tamo, i tamo... I kako je bilo? Super...a ti? Ja sam završila na standardnom opće poznatom mjestu...i bilo mi je baš super! Iako sam cijelu kavu bila umorna, nenaspavana...i tako to....al vrijedilo je! Do sad se isplatilo, pa mi nije žao! Vikendi su za mene vrijeme kad se ispucam od napornog tjedan, dosadne škole (iz koje jedva čekam da izađem), i upišem željeni faks... hope so... Dođe mi da vičem od sreće, al opet kad se sjetim drugih stvari... nije mi baš do deranja... U zadnje vrijeme sam užasno nervozna i živčana osoba, sama sam si kriva...iako mi se čini da znam od čega mi je tijelo u tom stanju ...whatever!Život, koja teška stvar.... Da baš stvar, jer moraš biti pažljiv s njime, što uraditi u kojem trenutku, kako reagirati, nekog dragog ne povrijediti.... Shvatila sam posljednjih dana...da mogu drugačije živjeti, ima svačeg na ovoj kugli zemaljskoj s čime mogu razveseliti svoje malo neodlučno srce! Ima jedna stvar, koja može opisat djelomično moj život do malo prije....i lijepo je nekom pokloniti svoj život, i sve trenutke radosti i sreće...al kad jednom dođe kraj...nema više pomoći! The End Of This Chapter [Tony Kakko] I gave you my time I gave you my whole life I gave you my love, every dime They told me it was... a crime Do you remember? Or did it all go in vain... I looked in the light, I sat in your coalmine The promise they made, I should keep? Make sure that we would never meet I can't remember The promise I made so deep Tell me that past times won't die... Tell me that old lies are alive Across darkened skies, I travelled without a light I sank in the well of my mind Too deep, never to be found I can't remember... How could you be so vain... Tell me that past times won't die... Tell me that old lies are alive Love that expired too long time ago Kills me, it thrills me... You have new love and It looks good on you I have never wished you dead, yet. You can now have all the things I could never give to you Look out the window "c'est moi"... I'm sorry, I am here I'm not sure if it should bring you fear I whisper in your ear Why is he here' While you are sleeping, I steal your ear ring Light you one candle, this anger I handle They said I won't find you, but now I'm beside you I'm not all that stable You should know by now that you are mine... Tell me that past times won't die... Tell me that old lies are alive I tell you that past times won't die... I tell you that old lies are alive Love due to expire too long time ago Kills me, it will kill you... too Past times won't die... I tell you old lies are alive Hate to conspire too long time ago Kill me, please kill me before Tell you that past times won't die... Život je takav, čupav i dlakav... Zato ja idem dalje, sve će jednom doći i proći, mnogi te se ni neće sjećati, ili će im biti teško pozdraviti te kad te sretnu! |
- 14:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #
23.04.2006., nedjelja
planet hell
|
Blog i ja...vau... Htjedoh da pišem negdje i nešto...pa evo, odlučih se za blog... Iako, iskreno rečeno već duže vrijeme planiram staviti nešto na net! Igrom prilika, došlo je i do toga. Koga ne muče ljubavni problemi?!  Dana svi pate zbog toga, svi se svađaju oko toga...i ja sam jedna od tih! Bar tako mislim! Uglavnom...svatko od nas je imao onaj osjećaj da je upoznao ljubav svog života?! Ja jesam! I mislim još uvijek tako, jer takva ljubav se samo jednom nađe! Ali... Uvijek je tu onaj jedan VELIKI ali! Ali, kako u ljubavni ništa nije jednostavno, tako nije ni ta ljubav života... Misliš dakle, da si upoznao ljubav svog života, s njom si poduže vrijeme svog života, i prekrasno ti je...no kako se život voli igrati s nama, i mi s životom, i nikad nam nije dosta to što imamo, uvijek želimo više, tako nam ni ta ljubav nije dostatna! Ili je? Lagano se vremenom počnemo udaljavati od te osobe, zbog banalnih razloga... U tom trenutku života (udaljavanje), da nam život ne bude monoton, i prejednostavan, upoznamo osobu, dragu, s kojom se sprijateljimo, počnemo družiti, pričati, a i dalje se udaljavamo od ljubavi! (Možemo li reći da se ona gasi? – Što se ustvari događa s njom? Da li ta ljubav prelazi na tu drugu, novu osobu???) Što više vremena provodimo s tom novom osobom, to nam je zabavnije, osjećamo se super, sigurno, sve nam je zanimljivo – možda zbog toga jer ju ne znamo, pa je ˝fora˝ doznati nanovo nešto o nekom! Nakon tog nekog vremena druženja s novom osobom, ona ti počne nešto značiti u životu! Dobiješ neki osjećaj prema njoj, da li je to onaj osjećaj koji gubiš kod stare ljubavi, i seli se na tu novu osobu??? Kad si s novom osobom, u naručju, osječaš se najsigurnije na svijetu, ništa ti drugo ne treba, i svaki put se nadaš da će zagrljaj potrajati zauvijek! Što se ustvari događa s tobom?! Na to pitanje ja pokušavam odgovoriti sebi... Da si olakšam život...ali ne mogu, jer je teško! Bilo bi lako, kad bi bili svi ravnodušni, znali bi ishod, ali kad počneš osjećati neku vrst ljubavi, ali opet nisi siguran da li to jest ljubav ili ne! Ali kad god pomisliš na zagrljaj, na sigurnost, i toplinu koja je prešla s njegova tijela na tvoje?! – prođu te trnci... Ni toj osobi nije svejedno, i ona je razvila neke osjećaje! A ona prava ljubav od početka priče, što da o njoj kažem, ona tek pati, jer je ˝ljubav života˝ u pitanju! |
- 13:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ništa posebno, želja za pisanjem nekog net dnevnika (lakše je tipkati, nego pisati kemijskom), podjela dogodovština iz života s drugima (željnima slušanja problema)... :-) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||